U lipnju 2011. Susan Spencer-Wendel saznala je da boluje od amiotrofične lateralne skleroze (ALS) - neizlječive bolesti koja sustavno uništava živce što opskrbljuju mišiće. Unatoč spoznaji da ne može zaustaviti brzo propadanje svoga tijela i neumitnu smrt Susan je odbila odustati od života. Kao žena iznimne snage i neustrašiva duha, ova četrdesetpetogodišnja majka troje djece pobrinula se da svaki dan bude važan.
Svoju preostalu godinu Susan je odlučila provesti u radosti: putovala je na Yukon kako bi s najboljom prijateljicom vidjela polarnu svjetlost; u Budimpeštu, gdje su ona i suprug proveli prve dvije godine braka; u sjevernu Kaliforniju kako bi upoznala svoju biološku majku; u Cipar, rodnu zemlju svog pokojnog biološkog oca, kojega nikad nije upoznala… No jedna od najvažnijih pustolovina bio je posjet New Yorku, gdje su ona i njezina četrnaestogodišnja kći Marina doživjele nezaboravno dirljivo iskustvo: kupnju vjenčanice za svadbu koju Susan neće doživjeti.
Glas o Susaninoj izuzetnoj priči proširio se svijetom i polučio iznimno snažnu reakciju. U svojim nezaboravnim memoarima Susan poziva čitatelje da joj se pridruže na putu preobrazbe dijeleći s njima zahvalnost i mudrost, koje su joj životne vodilje. “Pišem o prihvaćanju, o životu u radosti i umiranju u radosti i o vraški mnogo smijeha kojim je taj proces popraćen.” Prigrli život ispunjenje je njezine posljednje želje: “Da se ljudi nasmiju i zaplaču i grle svoju djecu i šale se s prijateljima i budu svjesni kako je divno biti živ.”